Osječanin Pajo Kolarić rođen je 17. siječnja 1821. godine, a umro je 14. studenog 1876. godine. Bio je začetnik hrvatske tamburaške glazbe, pjevač, svirač, skladatelj i tekstopisac. Osim što je glazba bila veliki dio njegova života, također se bavio i politikom. Od osječko – đakovačkog izbornog kotara dobio je saborski mandat. Kao pristaša preporodnog pokreta zaslužan je za buđenje nacionalne svijesti u Osijeku. 1847. godine osnovao je prvi građanski amaterski tamburaški sastav o djelovanju kojega su sačuvani podaci te je prema riječima Julije Njikoša time tamburi dao novu funkciju u glazbenom životu. Osim što je osnovao sastav, također je i nastupao s njima kao tamburaš i pjevač, bariton, izvodeći obrade hrvatskih narodnih popijevka. Skladao je na vlastite i na narodne tekstove desetak popijevki koje je zatim Franjo Kuhač objavio u zbirci „Južno – slovjenske narodne popievke“ koje možete pogledati ovdje.

Pajo_Kolarić_osijek_1

U knjizi „Pajo Kolarić: Život i rad“ (1995) objavljene su Njikoševe obrade njegovih popijevki za glas ili zbor uz tamburaški orkestar te skladbe (dijelom ili u cijelosti) Franje Kuhača, Josipa Andrića i Julija Njikoša njemu posvećene. Oporučno je ostavio veću svotu novaca zagrebačkim i osječkim kulturnim i prosvjetnim ustanovama i udrugama te siromasima. U Muzeju Slavonije u Osijeku pohranjena je njegova tambura maloga kruškolikoga korpusa, dugoga vrata i s 10 rupica za čivije, te predstavlja najstariji poznati primjerak povijesnog značenja. U Osijeku njegovo ime od 1954. nosi Slavonsko tamburaško društvo, te od 1961. brončana, srebrna i zlatna plaketa Tambura Paje Kolarića, Festivala hrvatske tamburaške glazbe. 1970. godine na Preradovićevu je šetalištu ( Sakuntala park) postavljeno njegovo poprsje, rad Vanje Radauša. Prema motivima Kolarićeva životopisa, Stjepan Tomaš napisao je dramu „Miruj, miruj srce moje“.

Tambura od davnine svoj dom pronalazi na prostorima Slavonije, Srijema i Baranje. Njezino zavičajno pravo traje preko četiri stoljeća, a možda i dulje. Pajo Kolarić zasigurno je svojim radom ostavio pečat u gradu Osijeku. Osnivanjem tamburaškog zbora i sastava učinio je Osijek središtem hrvatske i svjetske tamburaške glazbe. Učinio je to prije nego što su to učinili reformatori balalajke, buzukija u Grčkoj, mandoline u Italiji, te gitare u Španjolskoj. Kolarićevim reformatorskim činom tambura je od narodnog glazbala uzdignuta na jednu novu razinu. Služeći se tekovinama svjetske glazbene kulture, tambura može postati individualna pojava u općem glazbenom razvoju, glazbalo s vlastitom izražajnom filozofijom vlastitom glazbenom literaturom. Sve što je u tamburaškoj glazbenoj literaturi stvoreno, poteklo je iz Osijeka te Osijek s punim pravom, zahvaljujući Kolariću, nosi epitet kolijevke središta tamburaške glazbe.

Autor: Maja Sajko
Foto: Matej Šerfezi