Kada pogledamo sve božićne običaje, osim Božića kao središnjeg blagdana, najbrojnija predbožićna događanja vezana su uz blagdan svete Lucije. Ovim blagdanom započinje božićni ciklus narodnih običaja kao što je sadnja pšenice, gatanje i proricanje.
Sveta Lucija od Sirakuze bila je kršćanska mučenica koje je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Upravo danas, 13.prosinca slavimo njezin dan. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na ovaj dan neudane djevojke ispisuju 13 ceduljica s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić baca u vatru, a djevojka će se udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na cedulji.
Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja,a kroz kršćansku povijest štuje se kao zaštitnica slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur pa se iz tog razloga smatra zaštitnicom očiju i vida.
Životopis
Nema puno podataka o životu Sv. Lucije, ali kako predaja kaže, otac ju je, dok je još bila djevojčica, obećao nekom bogatom mladiću za ženu. Otac joj je ubrzo umro, a i majka Eutihija joj se teško razboljela. Iako su velik dio imetka potrošile na liječnike, njezinoj majci nitko nije mogao pomoći. Tada su se njih dvije zaputile na grob svete Agate u Kataniju. Tamo se svetoj Luciji ukazala sveta Agata i rekla joj: Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu“. Njezina majka zaista je ozdravila te je sveta Lucija odlučila svoju baštinu podijeliti siromašnima. Budući da je sve počela dijeliti siromasima, njezin ju je mladić prijavio da je kršćanka.
Luciju su prisiljavali da se žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.” Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Na to mu je ona odgovorila: “Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.” Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta.
Predaja kaže da je jaram volova nije mogao pokrenuti. Kada je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredio je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. No, vatra nije dolazila do nje, već je stajala poput proljetne ruže. No, kako tvrdo ljudsko srce nema smilovanja, dao joj je probosti vrat mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Prije smrti uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana. Njeno predviđanje vrlo se brzo ostvarilo. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju, ali nekim čudom ona je uspjela vidjeti i bez očiju.
Jedna druga legenda svjedoči da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je tada sama sebi iskopala oči, da ih pošalje nasrtljivom mladiću kako bi ga se riješila. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Predaja kaže da joj je Bog dao nove oči. Stoga se Lucija prvenstveno smatra zaštitnicom slijepih i slabovidnih!
Neki od narodnih običaja vezanih uz blagdan svete Lucije
Na dan svete Lucije i večer uoči, djeca i mladi su u manjim skupinama obilazili kuće noseći izdubljenu tikvu kojoj bi izrezali šupljine u obliku očiju, nosa i usta te bi ju osvijetlili svijećom dajući joj sablasni izgled. Njome su plašili djecu i vikali: „Ide baba Luca, po selu se smuca“. Domaćini kuća nerijetko bi im dali jabuke, novac i slično. Također je običaj bio da selom hoda lik umotan u bijelu plahtu s tanjurom na kojem su nož i životinjske oči, čime su plašili djecu da budu bolja. Kod nas, a i u drugim hrvatskim krajevima, na ovaj dan sije se pšenica. U sredinu pšenice stavlja se najčešće svijeća. Običaj sijanja pšenica je običaj koji se sačuvao do danas te simbolizira obnovu života i plodnosti. Do Božića pšenica naraste te ukrašava božićni stol, a da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom. Nakon Božića pšenica se baca na krov kuće.
Izvor: selo.hr
Foto: Foto: KUD “Zora” Piškorevci
