„Svemirom će se zauvijek širiti valovi nebeske glazbe i posijati život na nekoj udaljenoj planeti. Mozartova glazba, kao onaj nedokučivi okidač onoga što nazivamo životom. Maestro Muti rekao je: Arija Grofice ili Suzane iz Figarovog pira, možda je najbliže kako se možemo približiti nebesima. Volim tako misliti da je ova opera, eto, napisana upravo sada i upravo za nas u HNK-u u Osijeku“ – između ostaloga je redatelj Krešimir Dolenčić, u čijem viđenju će osječka i hrvatska publika od subote, 25. studenoga moći pogledati Mozartovu komičnu operu Figarov pir, kao prvu glazbenu premijeru 117. kazališne sezone HNK-a u Osijeku.
Vrckava i komična – riječi su kojima je intendant Vladimir Ham na današnjoj konferenciji za medije (održanoj u gledalištu) najkraće opisao ovo uprizorenje, koje iako traje dva i pol sata – proleti u trenu. Sve je puno gegova, izvrsno je pjevački odrađeno, pa je zahvalio solistima, ali i cijeloj autorskoj ekipi. Zbog prve suradnje s Dolenčićem „po narudžbi“ (nakon prijenosa Lucie di Lammermoor iz splitskog HNK-a), iznimno je sretan, jer je cijeli tim napredovao. Još u ljeto se ove godine Dolenčić (čija lutkarska Čarobna frula na sceni Zagrebačkog kazališta lutaka igra od 2006.) počeo „družiti“ s Mozartom.
Krešimir je hodajuća enciklopedija, od uvodnog predavanja o povijesti nastanka glazbe i libreta, do studioznih priprema koje prenosi na ansambl. Uloge je prilagođavao habitusu svakog solista, iz želje da na sceni sve ispadne najbolje – rekao je u uvodu Ham.
S obzirom na stvaralačko bogatstvo velikog Mozarta, ne čudi da je redatelj Dolenčić rekao kako je načinio „tek izbor“ iz tog mnoštva ideja. Subverzivan sam po sebi, Figarov pir opera je koju od praizvedbe (vrlo uspješne, s čak sedam biseva!) izvode sva kazališta diljem svijeta. Šušur ne prestaje gotovo 240 godina, na nekim je pozornicama bila i 20 puta.
Dvostruku podjelu za Mozartovu operu iznijeti domaćim, kućnim snagama, ono je čime se malo koje kazalište može podičiti. Osječki HNK-a za podjelu je trebao samo jednu gošću. Prvi, no nadamo se ne i zadnji puta, to je mlada i sjajna Josipa Gvozdanić u ulozi Susanne, koju ćemo gledati u subotnjoj premijeri. Prva joj je to velika uloga nakon diplome pa je zahvalna na prilici. Njezina je alternacija Andrea Paić.
I sam se skladatelj, kaže Dolenčić, hvalio da u završnici pjeva svih 11 solista, što mu nitko nije vjerovao da je moguće.
Zabavljali smo se, ugodno radili i s radošću sam išao na probe. Veliko hvala Damiru Šenku, jer recitali su vrlo zahtjevni, ali hvala i čudesnoj asistentici Jani Pogrmilović. Funkcionirali smo kao mala ulica – pohvalio je redatelj ponaosob sve soliste, uz posebne čestitke Blažu Galojliću (Figaro) na golemom poslu koji je obavio.
Da mu za tjedan dana netko ponudi da opet radi Figarov pir, prihvatio bi Dolenčić:
Dođite na predstavu, Mozartova je glazba ljekovita. Bit će vam to kao dva i pol sata wellnessa, terapije. Dirigent Filip Pavišić i ja drastično smo skratili operu, ni ne znate koliko može trajati – u šali je dodao redatelj, na što se maestro Pavišić nadovezao rekavši da bi to bilo i do osam sati.
Pavišić i Dolenčić surađivali su već na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Uvjeren da će Figarov pir dugo biti na repertoaru, Ladislav Vrgoč zahvalio je suradnicima iz Zagreba i Ljubljane, ali i kolegama iz HNK-a u Osijeku, sretan što će Osijeku i Hrvatskoj podariti lijepu predstavu. Ponosan je što će mlađi kolege imati prigodu raditi s Dolenčićem na onom u čemu je najbolji.
S osječkim HNK-om 10-ak, a s Dolenčićem i više od 50 puta surađivao je Deni Šesnić, kojemu je ovo drugi Figarov pir. Scenografiju Andreja Stražišara nadogradio je bojama, emocijama, jer se nisu bavili mjestom i vremenom događanja, nego emocijama likova. Puno je promjena svjetla, jer je redatelj ustrajao na dinamici. Da su probe bile ispunjene zabavom i smijehom, naglasio je i arhitekt i scenograf iz Ljubljane, Stražišar.
„Kućni koreograf“ Vuk Ognjenović istaknuo je da su probe protekle bez povišenih tonova, a predstava je britka, brza, baš „mozartovska“, puna energije i boja i uvjeren je da će ljudi odlaziti s predstave zadovoljni.
I Leon Košavić (Figaro) mišljenja je da bi ovakvu izvedbu zamislio i sam Mozart. Osječki je Figarov pir mlad, svjež, kakav je bio i skladatelj. Opera zahtijeva pjevanje, glumu i pokret i stoga je zahtjevna. S tim se slaže i Robert Adamček (uz Dalibora Hanzaleka u ulozi grofa Almavive), koji izvodi i jednu od najzahtjevnijih baritonskih arija.
Treba naći balans glumačkih i pjevačkih zadataka. Krešimir Dolenčić opravdao je svoj status, jer je u svakom trenutku u ulozi redatelja, čime je podignuo interpretaciju na višu razinu – napomenuo je Adamček.
Kostimografkinja je Tea Bašić, a dirigenti Filip Pavišić i Vladimir Piskunov.
Katarina Toplek Horvat i Kristina Owais su grofica Rosina, Stefany Findrik i Gordana Kalmar paž Cherubino, Marcellina su Jasna Komendanović i Sanja Toth, Matic Zakonjšek je učitelj glazbe Don Basilio, Zvonimir Ivanović i Predrag Stojić su sudac Don Curzio, a Berislav Puškarić i Miloš Milojević liječnik Bartolo. Grogov vrtlar Antonio su Karlo Miličević i Krunoslav Tuma, a njegova kći Barbarina Ivana Medić i Iva Herman. U ulozi anđela Amora pojavljuje se djevojčica Patricija Pavišić.
Vladimir je Ham na koncu zahvalio radionicama HNK-a, koje su odradile ogroman posao. No, kako to i puno košta, zahvala uvijek ide sponzorima, ovaj puta tvrtki Nexe, ponosnom partneru i pokrovitelju HNK-a od 2005. Budućim se suradnjama nada i Tomislav Karin, u ime tvrtke Nexe.
Izvor|Foto: HNK u Osijeku
