Slaviček Ante bio je hrvatski graditelj koji je 1901. godine u Osijeku osnovao vlastitu tvrtku gdje je projektirao više reprezentativnih secesijskih kuća među kojima je i Kuća Friml. Kuća Friml svojom funkcionalnom organizacijom prostora i vrsnom izvedbom štukature, stolarije i kovanih željeznih ograda zauzima zapaženo mjesto u hrvatskom secesijskom graditeljstvu.

Ova kuća posebna je po tome što umjesto uobičajenog prozora ili balkona iznad glavnog ulaza ima slobodno polje načinjeno od keramičkih pločica rađenih u Pečuhu tipično modroplave boje na kojima je naslikana ženska figura uzdignute ruke s bakljom kao simbol slobode.

Na središnjem dijelu lučno je uzdignut krovni vijenac na kojem leže dva krokodila rađena od betona. Na svakom zidu nalaze se po dvije dječje glave sa zrnatim plodovima umjesto kose.

Obitelj Friml Antunović

Oskar Friml Antunović bio je bibliofil i bibliograf, sin austrijskog oficira Antuna Richarda Frimla i Rosalije Hillebrand Drašković. Nakon što je njegov otac napustio vojnu službu, 1874. godine nastanio se u Osijeku te se na svojem posjedu u osječkoj okolici ( pustara Ugljenište) bavio vinogradarstvom i ekonomijom. Sinovi Oskar i Valerijan su 1911. godine promijenili prezime u Friml Antunović. Oskar je bio činovnik u Osijeku, potom suvlasnik Osječke štedne zadruge, a poslije očeve smrti bio je poznat i cijenjen zbog aktivnog rada u kulturnim, karitativnim, vatrogasnim i drugim društvima, koja je i materijalno pomagao. Tijekom svog života Oskar se najupornije i najdosljednije bavio skupljanjem knjiga i tiskanog materijala iz osječkih tiskara, kazališnih plakata i građe za povijest osječkog kazališta, osječkih novina, fotografija osoba i događaja, biografskih podataka i osmrtnica osječkih ličnosti. Svoju zbirku nazvao je Osječka bibliografija, a 1929. godine prodao ju je gradu Osijeku za muzej. Njegove bilježnice (s podacima o zbirci) nekoliko svezaka listića i autobiografske bilješke Moj život i rad čuvaju se uz njegovu zbirku u knjižnici Muzeja Slavonije.

Oskarov brat Valerijan bio je zborovođa Hrvatskog akademskog društva Hrvat u Pragu, te operni i operetni dirigent u inozemstvu, a za 1. Svjetskog rata dirigent mariborske Opere. Nakon što se 1918. godine vratio u Osijek, podučavao je klavir, pjevanje i teoriju te je često priređivao klavirske koncerte i dirigirao operete u pokrajini. Valerijan je počeo komponirati vrlo rano, a njegov skladateljski rad bio je raznolik. Opereta Zakulisne tajne davana je s uspjehom pod njegovim glazbenim vodstvom u Narodnom kazalištu u Osijeku, kao i glazbena priča Začarana princeza. Njegovo djelovanje ostavilo je traga u razvitku glazbenog života Osijeka u razdoblju između dva rata.

Maja Sajko

Foto: Osijek.in

Izvor: Hrvatski biografski leksikon: Oskar F. Antunović. Hrvatski list, 15(1934) 324, 6. — Marija Malbaša: Osječki bibliofil i bibliograf Oskar Friml Antunović. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 18(1972) 3/4, str. 49–56.; Antun Petrušić (Hrvatski biografski leksikon)

Muzej Slavonije; Marina Vinaj: Knjižnica muzeja Slavonije – Strukovno naslijeđe Marije Malbaše

Osijek kakav je bio nekada