Tu je dakle prva postaja, taj stari grad na Dravi, na istoku zemlje domovine Hrvatske, glavni grad Slavonije, zemlje plemenite s tvrđavom, s bedemima i šančevima kojih danas više nema, čak nije od njih ništa ostalo. I tu je počeo život. Postao mi je rodni grad 5. veljače 1864. (Iz Autobiografije)
Jagoda Truhelka rođena je u Osijeku 5. veljače 1864. godine, a umrla je u Zagrebu 17. prosinca 1957. godine. Truhelka je hrvatska pedagoginja i književnica za djecu i mladež koja je ostavila veliki trag.
Bila je najstarija od troje djece naprednoga hrvatskoga učitelja Antuna Vjanceslava Truhelke i Marije rođene Schon. Njezini roditelji bili su doseljenici u Hrvatsku, otac Čeh, a majka iz Mađarske, njemačkog podrijetla. Jagoda je svoje prve godine školovanja provela u donjogradskoj osnovnoj školi. U Osijeku je završila tri razreda realne gimnazije, kada joj 1878. godine umire otac pa se s mamom i braćom (Ćirom i Dragošem) seli u Zagreb. Tamo je nastavila očevim stopama. Upisala se u Višu djevojačku školu, u osmi razred te nakon izvrsnog završetka škole upisala je Žensku učiteljsku školu. Nakon tri godine stječe diplomu o položenom ispitu zrelosti i osposobljavanju za učiteljicu u osnovnim školama.
Iste godine dobila je prvo radno mjesto u rodnom Osijeku, u gornjogradskoj Djevojačkoj školi. Nakon toga je neko vrijeme boravila u Zagrebu gdje je pripremala ispit za rad u državnim školama. S položenim ispitom dobiva dekret kojim je postavljena za ravnateljicu Više djevojačke škole u Gospiću. Nakon sedam godina u Gospiću, dobila je poziv od tadašnjeg predstojnika za bogoslovlje i nastavu dr. Kršnjavija, kojim je imenovana za učiteljicu Liceja u Zagrebu.
Htjela se stručno usavršiti te se kao jedna od prvih žena upisala na Zagrebačko sveučilište. Dobila je odobrenje da može pohađati predavanja kao izvanredna slušateljica. 1901. godine prelazi u Banja Luku i preuzima dužnost direktorice Više djevojačke škole. Nakon deset godina prelazi na Žensku preparandiju u Sarajevo. To razdoblje bilo je razdoblje njezina intenzivnog društvenog rada na poticanju i rješavanju problema položaja žene u društvu. 1923. godine, nakon četrdeset godina službe, Jagoda Truhelka odlazi u mirovinu i vraća se u Zagreb. Tada se povukla iz javnog života te se predala dječjoj književnosti. Izbjegavala je javne nastupe i priredbe, a tek ponekad je govorila o ženskom pitanju i o znamenitim ženama.
Izdavačka djelatnost
Prvi se put pojavila u vijencu s pripovijetkom „Nakon deset godina“. Prvi rad namijenjen mladeži U radu je spas, objavila je u Pobratimu 1892. S Marijom Jambrišak uređuje časopis Na domaćem ognjištu u kojemu radove objavljuje pod pseudonimom A.M Sandučić. 1894. godine tiskana je njezina prva knjiga za mladež pod nazivom Tugomila. 1918. godine objavljuje djelo Zlatni danci koje s knjigom Bogorodičine trešnje, Dusi domaćeg ognjišta i Crni i bijeli dani čini trilogiju.
Zbog čvrste veze s rodnim gradom dobila je nadimak osječki Šenoa. Zlatni danci osječka su trilogija, ne samo zbog Osijeka kao mjesta zbivanja u djelu, već zbog toga što je to stvarno mjesto Truhelkina djetinjstva. Stvara pravi dječji svijet u kojemu su glavni likovi stvarna djeca iz druge polovice 19. stoljeća. Radnju svoje najpoznatije trilogije smjestila je upravo u Osijek te je opisala kakav je Osijek bio u drugoj polovici 1860-ih i na početku 1870-ih. Njezina trilogija odiše realizmom, smirenom naracijom koja dočarava dječju svakodnevicu, ali i upoznavanje svijeta uz duhovno odrastanje. Kao i u ostalim književnim vrstama i u ovoj trilogiji Truhelka je najviše zaokupljena ženskim likovima oslikavajući ih detaljno i psihološki vrlo uspješno.
Dio ostavštine obitelji Truhelka pohranjen je u Muzeju Slavonije, unutar Odjela umjetničkog obrta, Povijesnog odjela te Knjižnice. Riječ je o fragmentima nekada zasigurno bogate knjižnice s prepoznatljivim obiteljskim ex librisom, obiteljskim fotografijama, pismima.
Dok je pisala pred sobom je imala savjete i odgojne metode svoje prve učiteljice Magdalene Šrepel, zatim Marije Jambrišak, Stjepana Basaričeka, a naročito svog oca koji je njoj i njezinoj braći prenosio ljubav prema hrvatskom jeziku i hrvatskoj povijesti. Neprestano je težila novim spoznajama i pratila promjene pedagoškoj praksi. Uz etički odgoj naglašavala je i estetski te usmjeravanje prema idealima istine, dobrote i ljepote. Njezina učiteljica Magdalena Šrepel posvetila joj je pisma u kojima ukazuje na važnost upoznavanja ljudske nutrine.
Jagoda Truhelka najviše je priznanja stekla svojim pripovijestima za djecu „Zlatni danci“ po kojima je i ušla u povijest hrvatske književnosti.
Cijeli je svoj život sebe doživljavala kao slobodnu i neovisnu ženu. Bila je posvećena pedagoškom radu za koji je smatrala da može nadomjestiti osobnu sreću. Jedna je od najboljih među hrvatskim učiteljicama, te bi trebala biti uzor svim današnjim učiteljima, a aktualnost njezina pisma poticaj današnjim učenicima. Jagoda je bila jedna od prvih žena u Hrvatskoj koje su se zalagale za obrazovanje djevojaka te ukidanje razlike u obrazovanju djevojaka i mladića. Truhelka je svoj trag u ženskoj povijesti zaslužila svojim radom, ljubavlju prema svom poslu kojeg je željela unaprijediti i razvijati.
Maja Sajko
Izvor:M. Vinaj “Oživljeni svijet Jagode Truhelke”; Jasmina Vrebić “Elementi autobiografskog diskursa u “Zlatnim dancima” Jagode Truhelke”.
Foto: Osijek.in
