22. siječnja obilježava se blagdan sv. Vinka. Vincekovo, Vinkovo (kako ga nazivaju u Podunavlju) ili Vinceška u Baranji, u slavonsko-baranjske vinograde, vinarije i vinoteke privlači goste koji uživaju u dobrim vinskim kapljicama i zanimljivim tradicijskim običajima. Sv. Vinko je zaštitnik vinogradara, vinograda i vina te se na današnji dan slavi početak vinogradarske godine.
Običaj je na ovaj dan prvi puta u novoj godini otići u vinograd. Bez obzira kakvi su vremenski uvjeti, vlasnik vinograda dolazi do trsa, odreže tri grančice s tri pupa koje se zatim stavljaju u kuću u posudu s vodom uz prozor. Kada grančice potjeraju, nagađa se kakva bi mogla biti godina. Trs s kojeg su odrezane grančice zatim se obredno poškropi odnosno „krsti“ starim vinom te se ukrasi dimljenim kobasicama, špekom i sušenim rebrima koji simboliziraju želju za plodnošću i dobrim urodom. Vina Slavonije i Baranje posljednjih su godina sve atraktivnija i cjenjenija te su itekako konkurentna na europskom tržištu. Našom regijom dominiraju četiri vinogorja: zapadno ili feričanačko, južno ili đakovačko, sjeverno ili baranjsko te istočno ili erdutsko.
U svakom se kraju vinari pitaju kada će roditi loza. Po Slavoniji se često očekivalo mokro vrijeme. U Sibinju kod Slavonskog Broda se govorilo: „Ako se vrabac na Vinka okupa na putu, rodit će vinograd“. U Opatovini se znao reći: „Ako na Vinka nema vode, vino nam ode. U Pleternici se kaže: „Ako na Vinka kapa voda s krova bit će vina“. Slavonija je bogata i drugim tradicijama za Vinkovo. Na današnji dan ženama je zabranjeno sijanje brašna, runjenje kukuruza, čijanje perja, predenje i meljava, jer se pri tome stalno nešto runi i otpada, a to može potaknuti i opadanje zrelih bobica grožđa. Prije su Slavonke na današnji dan morale raditi obilnu večeru. Kuhala se kajzer-šunka ili prodimljeni zavratak, grah salata, kiseli kupus s mesnom kobasicom, kokošja juha s domaćim sitnim rezancima, a pekle su i kolače, većinom krafne s pekmezom od šljive. Tradicionalno žene nisu smjele pratiti svoje muževe u vinograd jer se to smatralo nesrećom, ali su im spremale torbe s hranom. U njoj se našao kulin, kobasica, slanina, vino, rakija, kruh, luk, sol te flašica svete vode donesena iz crkve na Sveta Tri kralja.
Sveti Vinko zaštitnik je i Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze, Vincenze, vinogradara, vinara, trgovaca vinom, proizvođača octa, krojača i modistica te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva. Smatra se da je on najvjerojatnije preminuo na dan kada se i slavi njegovo ime, 22. siječnja. Zaštitnikom vinograda i vinogradara postao je jer se mrcvarenje tijela svetoga Vinka, curenje i hvatanje krvi poistovjećuje s branjem, lomljenjem grožđa i hvatanjem mošta.
Maja Sajko
Izvor: Taste of Adriatic, HTZ
Foto: Dubravko Franjin i Nenad Milić
