Simbolično 5 do 12, 14.02.2021. svoju kandidaturu za gradonačelnika Osijeka najavio je nezavisni kandidat Berislav Mlinarević, Osječanima poznatiji kao Bero Waldinger, uz poziv svima koji vole svoj grad i koji mu žele boljitak da ga podrže kako bi zajedno vratili “pravo lice grada”.
“Pet do dvanaest je značajno vrijeme za sve one koji znaju razmišljati. Pet do dvanaest je vrijeme kada treba donijeti promjene, ne samo u ovom gradu nego u državi. Za mene je to značajno vrijeme, ja sam to vrijeme izabrao za objavu moje kandidature. Ovo je i dan zaljubljenih kao znak moje ljubavi prema ovom gradu, ja sam zaljubljen u njega, živim u njemu i u njemu će živjeti”, istaknuo je uvodno Mlinarević.
“Svi smo svjesni da je krajnje vrijeme da se zaustavi ovo urušavanje grada, gospodarsko, urbano, demografsko i u svakom drugom pogledu … Dok prolazim gradom gledam ljude bez osmjeha na licu, zabrinute ljude, ulice su sve praznije … to nije grad kakav želimo”, nastavio je.
Kao čovjek iz realnog sektora, kaže imao je svoj zacrtani cilj koji je “upornošću i marljivim radom i ostvario”.
“Ispunio sam svoje poslovne obveze i ciljeve i sada se mogu dati svome gradu. Želim sav svoj osobni i profesionalni put i teško stečeno iskustvo staviti na raspolaganje i dobrobit ovoga grada i zajedno sa našim sugrađanima odmaknuti se od tog turobnog lica. Želim stvoriti pravo lice grada koje ćemo ostaviti u nasljeđe našim mladim naraštajima”, objasnio je.
Mlinarević drži da je Osijek lijep i pun potencijala.
“Osječani vole svoj grad i zadaća je da zajednički stvorimo uvjete da ljudi ovdje ostaju, da oni koji su otišli da se vrate i u konačnici da privučemo i nove stanovnike u grad jer Osijek je i treba biti veliki grad, on je lijep grad i mora biti metropola naše regije … to dugujemo i sebi i našem gradu. Osijek mora biti centar Slavonije i centar izvrsnosti”, kazao je Mlinarević.
“Ne zanima me je li netko desničar, ljevičar ili nešto treće, kao nezavisni kandidat pozivam sve koji vole ovaj grad, kojima je interes ovoga grada na prvome mjestu da mi daju podršku, da zajednički vratimo pravo lice grada”, poručio je.
Odrastao u radničkom naselju
Mlinarević je, ispričao je, odrastao u gradskoj četvrti Novi grad u Frankopanskoj ulici.
“Tada je to bilo radničko naselje puno doseljenika iz Bosne i Hercegovine. Svoje osnovnoškolsko obrazovanje sam stjecao u istoimenoj školi Fran Krsto Frankopan koja se nalazila u neposrednoj blizini moga doma. Oblikovala me je sredina u kojoj sam odrastao, ta moja ulica iz koje sam potekao i ovaj grad koji je bio središte nekada bogate Slavonije u koju su u prošlosti ljudi doseljavali trbuhom za kruhom tu su savijali svoje gnijezdo i osnivali i podizali svoje obitelji. Danas, na žalost, svjedočimo jednoj drugoj situaciji, gdje ljudi iseljavaju iz ovoga grada prisiljeni egzistenciju tražiti negdje drugdje”, rekao je na predstavljanju kandidature Mlinarević.
Objasnio je kako je u život krenuo iz skromnih uvjeta, uvijek naporno radio i nikada nije prestajao učiti jer mu je “rano postalo jasno da bez znanja i rada nema napretka”.
“Tako sam i završio i srednju ugostiteljsku školu te nakon više godina prakse sam krenuo u Opatiju te diplomirao hotelski management na fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. U međuvremenu sam počeo raditi samostalno te sam otvorio ugostiteljski objekt koji je s vremenom bio jedan od boljih u gradu. Od prvog trenutka kada sam kao vježbenik praksu radio u kultnom Lovačkom rogu, upijao sam znanja kao spužva, naporno radio i neprestano se usavršavao pa su tako nakon prvog privatnog pothvata nicali novi sve bolji i veći, jedan za drugim u razmaku od nekoliko godina. To svoje veliko i moram reći teško stečeno iskustvo pretočio sam u jedan za mene tada veliki cilj i san svih ugostitelja, a to je hotel Waldinger. Danas vjerojatno jedan od strukovno najnagrađivanijih hotela u Hrvatskoj. I nakon hotela sam nastavio s razvojem tvrtke i proširivao je na specijalizirane ugostiteljske objekte različitih sadržaja. To isto iskustvo u širini sadržaja danas u Hrvatskoj ima rijetko koji ugostitelj. Danas tvrtka ima od 50 – 75 zaposlenih ovisno o sezonalnosti, potrebama i obimu posla”, objasnio je Mlinarević.
Rekao je i da je najčešće pitanje ovih dana oko angažmana u politici koje mu upućuju prijatelji, poznanici i kolege: Pa zašto to tebi treba?
“Moram priznati da se ne osjećam sretan. Ne osjećam se sretan zato što ne viđam sretne ljude na ulici u mome okruženju. Vidim nezadovoljstvo i nespokoj u njihovim očima. Vidim strah zbog neizvjesnosti njihovih života. Primjećujem apatiju, primjećujem da se ljudi sve više zatvaraju u sebe jer ne vide izlaz, ne vide svjetlo, izgubili su nadu”, istaknuo je Mlinarević dodavši da je i njega strah, jer, kako će njemu biti dobro ako je njima loše.
“Budimo realni naš grad je danas urbano urušen u svakom pogledu, od nestanka tvornica i radnih mjesta, pun je ruševnih objekata, nema investicija, nema kulturnih i sportskih događanja… u konačnici nestaju i ljudi … i ne nije kriva korona, urušavanje je počelo i prije), a to nije njegovo pravo lice. Nestao je cijeli niz obrta, mehaničarskih i obrtničkih radionica, da ne pričam o tvornicama i ljudima koji su u njima radili nerijetko i po tri smjene da bi sustizali izvozne i proizvodne planove. Mi danas gotovo da i nemamo proizvodnih tvornica koje obrađuju domaću sirovinu za naše tržište i za izvoz. Osijek je postao grad uslužnih i trgovačkih djelatnosti i javne uprave, ali nema proizvodnje koja stvara radna mjesta i generira razvoj”, ocijenio je Mlinarević.
“Mi danas u našim školama i na našem sveučilištu obrazujemo kadar koji postaje naš glavni izvozni proizvod. Je li to lice grada kakvo želimo? Uzmite samo ovo kao primjer … mi izvozimo taj naš slavonski hrast i onda višestruko plaćamo uvezeni finalni proizvod. Ima li itko razuman koji to ne smatra suludim. Mi trebamo u našim pogonima, od tog našeg hrasta proizvesti finalni proizvod koji ćemo onda mi izvoziti drugima i tako slati van naše znanje … Tko je te stvari tako pogrešno posložio? Mene su u životu uvijek učili redu. Ovo što ja vidim to je totalni nered. Stvari se slažu drugačije”, istaknuo je i dodao kako Osijek nije toliko mali kakvim ga nemarni vlastodršci prave.
“On ima ogroman potencijal i da bude još veći te sam odlučio i spreman sam svu svoju snagu, energiju i životno iskustvo, odlučnost i ljubav prema ovome gradu pretočiti u pozitivu i sve ove negativne trendove kojima svi mi svjedočimo posljednjih godina pretočiti u pozitivne. Želim sav svoj osobni i profesionalni put i teško stečeno iskustvo staviti na raspolaganje i dobrobit ovoga grada te da uz vašu pomoć vratimo osmijeh na lica građana i sjaj ovome gradu na dobrobit svih nas, a posebice mladih kojima smo dužni ostaviti u naslijeđe više nego što smo mi naslijedili od naših starih. Osijek je veliki grad i to mora i ostati. Osijek mora biti centar Slavonije i centar izvrsnosti”, kazao je te naglasio da njemu nije mjesto među malim gradićima, i ustvrdio kako “nažalost u tom smjeru danas ide”.
“Želim grad u koji putnici namjernici dođu i zaljube se u njegovu ljepotu i sve mogućnosti koje pruža. I toliko im se svidi da se tu odluče nastaniti. Želim da naši sugrađani mogu ovdje ostati. Budimo realni, Osječani vole svoj grad. Oni odlaze jer ih nužda tjera, a ne zato što žele. Zato moramo promijeniti ove loše trendove i ponovno stvoriti uvjete da ljudi mogu ovdje ostajati. Prema tome, recimo ne lažnim obećanjima! Dosljednošću, hrabrošću i radom treba znati iznaći rješenja za današnje probleme našega grada, svake ulice i naselja”, rekao je.
Zaključujući predstavljanje Mlinarević je podcrtao kako se ljudi danas masovno iseljavaju, pa će mu okosnica programa biti kako zadržati ljude u Osijeku i privući druge u grad.
“Kao što sam već i rekao marljivi ljudi su najveći kapital i snaga ovoga grada i zajedno vratimo našem gradu budućnost. Vratimo zajedno “pravo lice gradu”, pozvao je Mlinarević.
Izvor: Ante Rašić, Hrvatski glasnik
