S obzirom na to da raspolaže ansamblom koji – sukladno svojoj snazi, brojnosti, mladosti i svježini – može apsolutno iznijeti bilo koji komad, kao treći je dramski naslov 119. kazališne sezone HNK-a u Osijeku hrabro odabrao moćan, intrigantan i provokativan tekst Mate Matišića Kolumne zaboravljene djece. I ne samo to, bit će to još jedna hrvatska (ovaj puta i svjetska) praizvedba teksta, na čemu se temelji dramski dio ove sezone – ponosno je na netom održanoj konferenciji za medije naglasio intendant Vladimir Ham. (Podsjetimo, prva je premijera i praizvedba bila prema tekstu Ludwiga Bauera Zavičaj, zaborav, nakon kojega je slijedio rukopis britanske autorice Beth Steel Dok zvijezde ne padnu.)
Jedinu je dvojbu oko postavljanja ovog teksta, u razgovoru s ravnateljem Drame Duškom Modrinićem (koji u ovoj podjeli tumači glavni lik Mate), intendant Ham imao zbog teme kojom se bavi. No, neosporna kvaliteta tekstova Mate Matišića (od kojih su neki i na našoj sceni izvedeni), bili su dovoljno snažan argument koji je prevagnuo. Sretan i ponosan je i intendant što je projekt dovršen i premijera u petak, 17. travnja, u 20 sati, ali i zbog činjenice da ovim tekstom nacionalna prvakinja Sandra Lončarić obilježava 30 godina umjetničkoga rada i što je sve te godine vjerna osječkom HNK-u.
Ravnatelj Modrinić poimence je predstavio autorski tim i ansambl, posebno zahvalivši Enesu Vejzoviću što je prihvatio suradnju, a zahvaljujući kojemu su probe tekle lako i kreativno – jednoglasan je ansambl.
Povjeriti mu projekt odlučio je Duško Modrinić nakon što je odgledao dvije predstave u Vejzovićevoj režiji. Usto, s Enesom su osječki kazalištarci surađivali i na Čehovljevu Višnjiku izvedenom na OLJK-u 2020.
Duboko i iskreno zahvalan HNK-u na ukazanom povjerenju je redatelj Enes, od svega izdvojivši posebno dragocjen ansambl. Za osječki je teatar posebno vezan, obiteljski, jer je njegov otac Fadil prije rata radio scenografiju za Mozartovu Otmicu iz Saraja (u režiji Tomislava Durbešića). Rad njegova oca izgorio je u ratu pa je Enes ovu režiju i predstavu posvetio ocu, sa željom da nijednom kazalištu više nikada scenografija ne strada zbog rata.
Pljeskom su okupljeni predstavnici medija i glumci nagradili njegove riječi.
Divljenjem i čestitkama svi su nagradili Sandru Lončarić, kojoj ova premijera znači i više, jer je upravo ulogom Zlate u komadu Mate Matišića – Bljesak zlatnog zuba – započela svoju profesionalnu karijeru. Usto, Matišić je jedan od njezinih omiljenih domaćih dramskih pisaca. Uzevši sve to u obzir, kao i činjenicu da je Enes Vejzović i sam glumac, rezultat višemjesečnog rada svih uključenih, više je nego lijep – smatra Sandra. Ono što se riječima ne da opisati – osjeti se, ne dvoji. Patetika je ono što su svakako htjeli izbjeći, uvjerena je i da su uspjeli, a uz precizno redateljevo vođenje – fluidno su i lako prolazili proces ovog vrlo teškog i gustog teksta.
Lijepa i izazovna bila je ovo prilika i za oblikovateljicu rasvjete Anđelu Kusić, jer su nastojali minimalnim sredstvima postići maksimalnu dramatičnost. Igrali su se dimom, sjenom, kontrastima, ne bi li razdvojili dva svijeta, dvije slike – one stvarnosne i one snovite, koja se zbiva u glavi glavnog lika.
Marita Ćopo, autorica kostimografije i s redateljem supotpisnica scenografije kratko se obratila i to izričito pohvalivši krojačnicu, stolariju i bravariju na odrađenom poslu i angažmanu, kao i slikara Leona Landeku, koji je sve njezine (s)likovne zamisli realizirao.
Za kraj, trebalo je samo pozvati gledatelje da već od petka rezerviraju datum i ulaznice za zadnju dramsku premijeru ove sezone.
Piše: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku
Foto: HNK u Osijeku